Dubrovnik pacemaker
- Projektni tim: Josip Mičetić, Miro Roman, Luka Vlahović
- Suradnici: Iva Baljkas, Luka Franješević, Sanja Horvatinčić, Nikša Laušin, Petra Tomljanović, Ivan Viđen
- Godina: 12/2011
- Lokacija: Dubrovnik, Hrvatska
- Površina: 23 500 m²
- tip: urbana adaptacija
URBAN ADAPTATION
Kako nadograditi urbanitet prezerviranog povijesnog grada, bez kompromitiranja njegove vitalnosti i kapaciteta za uključivanjem različitih životnih stilova u njegovo tkivo? Projekt "Dubrovnik Pacemaker" vođen je idejom balansiranja između suživota radikalne promjene i radikalne stabilnosti. Radikalna promjena nužna je u gradu u kojem je svakodevni život otežan faktorima poput neadekvatne infrastrukture, nedostatka javnog prostora i izuzetno visokim priljevom posjetitelja, dok je istodobno potrebno očuvati nemjerljivu vrijednost kulturnog dobra starog Dubrovnika.
DUBROVNIK TIMELINE
Dubrovnik renesansnog 15.i 16.stoljeća postoji kao snažna trgovačka sila, svjetska metropola; danas ga, pod UNESCO-vom zaštitom raspoznajemo kao jedan od najvećih svjetskih muzeja. Dubrovnik sutrašnjice više nije percipiran toliko jednoznačno, on sada prelazi granice Zidina i postaje suvremeni grad oplemenjen velikim muzejom.
DUBROVNIK PACEMAKER
Osnovna tema projekta "Dubrovnik pacemaker" realizira se putem koncepta "implantata". Implantat kao nevidljivi element ugrađen u tkivo grada nastojat će poboljšati ritam (srca) grada, rješavati problem nagle gustoće povezivanjem i kretanjem kroz grad. Implantat uspješno manipulira i transformira postojeće neadekvatne dijelove grada, dok mu je osnovni mehanizam skriven. Projekt "Dubrovnik pacemaker" u stvarnosti je infrastrukturno usmjeren projekt koji pruža radikalno promišljanje gradskog jarka, Zidina i kontaktne zone. Povijesni kontinuitet pruža uvid u stalne mijene na području ispod Zidina: renesansni obrambeni jarak za vrijeme Austrougarske pretvoren je u današnji prometni pojas, čime je narušen ambijent Zidina. "Dubrovnik pacemaker" predviđa potpunu afirmaciju navedenog prostora pretvarajući ga u nadgradnju skrivenog implantata u pojas zelenila- park "Dubrovnik cooler".
LAZARETI VS. DUBROVNIK PACEMAKER
Lazareti, kao ključni infrastrukturni element renesansnog Grada, uzimaju se kao točka razmišljanja projekta Dubrovnik pacemaker. Prostor Lazareta označavao je mjesto gradske čekaonice, dominantno tranzitnog karaktera u kojem je 40-dnevno zadržavanje bilo uvjet za ulazak u grad. Dubrovnik Pacemaker bliskog je porijekla, ali s osnovnom strategijom implantiranja i minimiziranja vidljive intervencije. Današnji utilitarni infrastrukturni elementi svojom efiksnošću maksimalno smanjuju količinu vremena potrošenog u njima- sada je ono svedeno na "40 sekundi".
DUBROVNIK COOLER
Prostor obrambenog jarka izmicanjem postojećeg prometa transformira se u park "Dubrovnik cooler". On je završni pokrovni sloj implantata u vidu parka. Zelenilo oko Zidina funkcionira kao cezura prije ulaska u grad. Mjesto "čišćenja", opuštanja, tzv. "Dubrovnik cooler", uistinu je, gradu prijeko potrebna javna gradska zelena površina. On oplemenjuje grad dajući dignitet monumentalnosti Zidina, te omogućuje neometano promatranje i okupljanje posjetitelja tik prije ulaza u grad. "Dubrovnik cooler" blaga je referenca na kulturni topos vrtova renesansnih ljetnikovaca, kao prostora bukoličkog mira, duboke hladovine gdje priroda postaje znalački uređen prostor koji se poistovjećuje s pojmom reda, slobodom, ljepotom, uzvišenošću. U stvarnosti, funkcija coolera je utilitarna, obogaćena raznolikim sadržajima tematskih vrtova: vrta mediteranskog i aromatičnog bilja, dječjih igara, glazbe, sportova, zen meditacije, gurmanskih užitaka... "Dubrovnik cooler" je i pokušaj aktivacije kvalitete života izvan Zidina gdje svi stanovnici grada mogu pronaći ekskluzivnost vlastitog vrta.
DESIGNING PROCESS - STARTING EVOLUTION
Projekt "Dubrovnik pacemaker" je proces putem kojeg Dubrovnik treba stvarati svoj identitet izvan Zidina, istodobno stvarajući javne gradske prostore u vidu pristupnih trgova i prstenova zelenila. Projekt izuzetno vodi računa o mjerilu i važnosti grada, kojeg više ne promatra kao zatvorenu i arhiviranu cjelinu grada-muzeja, već promišlja koncept muzeja u gradu te afirmira "grad izvan grada". To je ujedno i nužna strategija razvoja koja uključuje nekoliko razina: implementaciju elementa infrastrukture, naglašavanje aspekta prirode i poticanje raznovrsnih sadržaja u njoj, te afirmaciju gradskih zidina.