LACEscape Table

Čipkani krajolici u formi stola

Lacescape table

ZNANOST I KULTURA

Gotovo stotinu godina nakon što je Le Corbusier rekao da je kuća poput mašine za stanovanje nalazimo se u sličnoj situaciji. Kuća je danas niz preklopljenih mašina; onih za grijanje, hlađenje, kuhanje, informiranje: u njoj nalazimo računala, televizore, pametne telefone, pećnice, klime, hladnjake... Le Corbusierova ideja je odvedena u beskonačnost. Kuće, objekti i gradovi sada postaju ”organizmi” – nizovi mašina koje kontroliramo i simuliramo moćnim računalima. Slavi se kontrola, racionalizacija, optimizacija, logistika, znanost, a dizajn i arhitektura svoja opravdanja, reference i analogije nalaze u ”idealnoj mašini”– prirodi.

S druge strane, koncepti koje nam je donijela postmoderna poput kolažiranja, dekonstruiranja i citiranja kulturoloških referenci bivaju izgubljeni u ideji traženja optimuma, idealnog ili dovoljno dobrog modela koji opisuje našu stvarnost. Posljedica takvog pristupa je svođenje objekata na nizove statistika koji se nisu u stanju nositi s kompleksnošću društva u kojem živimo. Konačno, ne vodeći računa o kulturnom kontekstu i međuovisnosti različitih faktora koji formiraju objekta, bivamo suočeni s generičnosti.

lacescape table gallery

↑ ↑ click → lacescape table → NEW foto GALLERY → foto by Esther Mathis ↑ ↑

Smatramo da je potrebno izdići se iz navedenog ideološkog dijaloga - znanost vs. kultura - te promatrati i poigravati se kulturom kroz digitalne strategije dizajna. Ne želimo se samo baviti geometrijama i dopadljivim uzorcima koje se generiraju algoritamskim dizajnom. Za nas, dizajnerski proces ne smije biti odvojen od svijeta u kojem se nalazi. Tabula rasa nije niti ishodište niti cilj našeg dizajna. Želimo se poigravati postmodernim naslijeđem citiranja, kolažiranja, kroz korištenje algoritamskog dizajna. Citiramo, premećemo, poigravamo se elementima iz kulturne baštine. Odvodimo ih u beskonačnost. Umjesto prirode, utočište našim mašinama postaje kultura.

Lacescape table diagram >>> zoom Traditional Croatian Lace >>> infinite LACEscapes

TEHNOLOGIJA I TRADICIJA

Čipka i ploha, tradicija i suvremenost, digitalnost i čeličnost. Poigravanje krajnostima. Dekoracija nije funkcionalna, forma nije fiksna. Napuštanje modernističkog slogana forme koja slijedi funkciju i odvođenje postmodernističkih tehnika u beskonačnost.

Projekt LACESCAPE TABLE isprepliće niti tehnologije i tradicije. Njega su osmislile hrvatske čipkarice, a proizveli roboti. On je potpuno digitalno projektiran i proizveden. Konačno, LACESCAPE TABLE nije zamišljen kao jedan jedinstveni objekt. On je ideja i koncept koji u sebi sadrži čitavu populaciju stolova. Svaki projektirani stol je jedinstven, svaki priča svoju priču kroz segment čipke na koju se poziva. On je isječak beskrajnog digitalno istkanog krajolika: ponekad hvarske, ponekad paške, a ponekad lepoglavske čipke. Čelični origami je njegov formalni okvir, ali ne i fiksna forma - on je uvijek sličan, a uvijek drugačiji.

Čipka je njegov volumen, ploha, dekoracija, struktura - čipka je njegovo utjelovljenje. On je igra tradicije i tehnologije, igra mogućnosti dizajna. To je dizajn kojeg čine priče koje ga opisuju, oni koji o pričama pričaju i oni koji se s dizajnom poistovjećuju.

>>> zoom Lacescape population

ČIPKARICE I ROBOTI

U trenutku izrade stola, više se ne oslanjamo na majstore i njihovu izvedbu. Odnosno, njihova se uloga promijenila. Majstorsku izvedbu prepuštamo čipkaricama koje su kroz povijest razvijale svoje algoritme kroz štapiće i batiće. Sada drugačije promatramo ulogu dizajna, fokus prebacujemo ka narativima, istraživanju, kulturi.

U našoj digitalnoj bazi imamo višestoljetno iskustvo nematerijalne baštine, pomalo neočekivan input za digitalnu manipulaciju. Upravo zbog obilja mnogostrukih izraza izrade čipke, ne ograničavamo se na izradu jednog stola koji će prikazati jednu, najljepšu hrvatsku čipku. Sada fokus usmjeravamo na seriju objekata koji će slaviti bogatstvo i različitost hrvatske izrade čipke: one lijepe i još ljepše uzorke, one s greškom i one bez greške. Da bismo postigli navedeno, dizajniramo tri male digitalne mašine: prva stvara beskonačne krajolike čipke, druga ih stilizira, a treća, mašina za digitalni origami, daje im formu. Kada je proces dizajna gotov, nastupa digitalna izrada: roboti: za rezanje i savijanje. Oni digitalnu sliku pretvaraju u pravi stol.

Dizajner više ne manipulira samim "objektom", već dizajnira i usmjerava pravila, sustave i narative koji će taj objekt generirati, producirati i publicirati. Laserski izrezana ploha i digitalno savijena ploča formiraju LACESCAPE STOL koji propituje na koji način nematerijalna kulturna baština ostavlja traga u budućnosti digitalnog dizajna.