Dogradnja osnovne škole Ksaver Šandor Gjalski
- Projektni tim: Miro Roman, Luka Vlahović
- Suradnici: Boris Baljkas, Jurica Sinković
- Godina: 12/2007
- Lokacija: Zagreb, Hrvatska
- Površina: 1950 m²
- Tip: dogradnja sportske dvorane, knjižnice i 4 učionice
Osnovna škola Ksaver Šandor Gjalski smještena je na obroncima Medvednice u Zagrebu. Zadatak ovog projekta bio je nadopuniti program škole sportskom dvoranom, knjižnicom i četiri učionice. Škola je predefinirana malom parcelom i nedostatkom vanjskih prostora. Sam teren škole je u velikom nagibu što ga čini slabo iskoristivim. Zbog izrazite kosine terena, izveden je utilitarni potporni zid u vidu neprobojne membrane koji u odnosu sa školom formira dva izrazito mala stražnja dvorišta. Postavlja se pitanje na koji način implementirati novi program, sačuvati, aktivirati i programirati vanjski prostor, odnosno kako sve povezati u jedan harmoničan sustav.
Projekt potencira maksimalnu iskoristivost prostora škole, prvenstveno manipulirajući već postojećim prostornim jedinicama: terenom, zidom, atrijem i školom. Svaka jedinica je shvaćena kao nerazvijeni prostorno-programski potencijal, kao zametak novih mogućnosti škole.
Osnovna ideja projekta razvija potencijale postojećih prostornih zametaka u aktivnu, programiranu mrežu. Takvim promišljanjem neiskorišteni teren postaje mreža programiranih terasa, utilitarni zid postaje programirana prostorna osovina, a stražnja dvorišta škole postaju atriji; sigurna dvorišta i jezgre novog školskog života.
Ovim projektom se nastojalo ostvariti ne samo zadani program potrebnih objekata, nego i projektirati okoliš kao mrežu mogućnosti za najrazličitije strukture korisnika, od najšire javnosti do ograničenih i specijaliziranih školskih skupina, a pri tome maksimalno poštivati postojeću arhitekturu i okoliš.
Potporni zid koji je služio kao granica između školskih prostora i okolnog terena, sada je pretvoren u prostorni znak, cezuru, predah među većim prostornim jedinicama. Zadani program se utiskuje u potporni zid stvarajući prostorne niše koje se pune novim programom; on postaje osnovni prostorni, a ne utilitarni element nove arhitekture. Izuzetna je važnost pridodana preoblikovanju postojećih neuglednih i neiskorištenih stražnjih dvorišta minimalnih dimenzija u atrije, koji sada postaju prostori javnog korištenja, druženja i komunikacije. Oni se šire na prostore dvorane i knjižnice. Novonastali odnos škole, prostornih niša i atrija postaje jezgra nove proširene škole. Mrežom komunikacija (puteva) povezuju se školski atriji sa terenom i zajedno s njim stvaraju novu prostornu cjelinu. Projekt pokušava konfiguraciju terena prilagoditi programu, odnosno, arhitektura se integrira u teren, racionalizira ga i aktivira. Kako bi maksimalno iskoristili teren, podijelili smo ga na niz terasa. One se aktiviraju različitim sadržajima : igralištem, vježbalištem, nastavom na otvorenom, malim teatarom te vezom na postojeću pješačku komunikaciju. Amfiteatralni prostor koji se nalazi između knjižnice i sportske dvorane na gotovo idealan način omogućava polifunkcionalnost, u širokom rasponu od školskih priredbi do proglašenja pobjednika sportskih natjecanja, od projekcija filmova do školskih koncerata. Njime je zaokružena ideja promišljanja prostora od amfiteatra antičke grčke do "digitalno" umreženih vanjskih i nutarnjih prostornih jedinica koje ostvaruju komunikaciju u "zelenom" okruženju.
Arhitektonski elementi
1. atrij
- neugledna stražnja dvorišta transformiraju se u dva atrija (školski i sportski)
- atriji se nadovezuju na prostorne niše
- atriji povezuju sve vanjske i unutarnje školske prostore
- atriji su smješteni iza škole, udaljeni od prometa
- atriji postaju otvoreni dnevni boravci škole
- sportski atrij ima kolni pristup, a atrij knjižnice pristup za pješake
2. prostorna niša
- dvije nove prostorne "niše" nastaju "utiskivanjem" postojećeg potpornog zida u dubinu obronka
- niše su prostori koji zaprimaju novi prostorni program
- niše se nadovezuju na atrije
3. potporni zid
- potporni zid je granica između školskih prostora i okolnog terena
- potporni zid postaje programirana prostorna osovina
- potporni zid postaje komunikacijski element, poveznica okolnih programa i prostora
- potporni zid djeluje kao prostorni filtar, cezura, predah među većim prostornim cjelinama
4. teren
- arhitektura se integrira u teren
- teren se transformira u sustav kaskada
- kaskade prihvaćaju vanjske aktivnosti škole
- teren se nadovezuje se na okolni prostor perivoja Srpanjskih žrtava i Jurjevskih stuba
- teren se maksimalno aktivira
Programski elementi
1. sportska dvorana
- smještena je u sjevernu prostornu nišu
- vezana je na sportski atrij
- koristi kolni prilaz s Mlinarske ulice kao prilaz za vanjske korisnike
- funkcionira kao zasebni program i kao dio škole
2. knjižnica i učionice
- knjižnica i učionice smještene su u južnu prostornu nišu
- vezana je na školski atrij
- funkcionira kao zasebni program i kao dio škole
- za vanjske korisnike postoji pješački pristup
- svaka učionica ima izravan izlaz na vanjski prostor
3. vanjski tereni
- vanjski teren ostvaren je kaskadnim sustavom od 7 prostornih cjelina na različitim nivoima
- igralište, vježbalište, nastava na otvorenom, mali teatar, veza na Jurjevske stube, niša s pogledom, prilazni trg
