Gradski park Špansko
- Projektni tim: Erna Pajnić, Miro Roman, Luka Vlahović
- Suradnici: Josip Mičetić, Jurica Sinković
- Godina: 05/2008
- Lokacija: Zagreb, Hrvatska
- Površina: 22 000 m²
- Tip: park
U vrijeme ubrzane informatizacije društva, razvoja interneta, razvoja komunikacije, mijenja se i način proizvodnje arhitekture na razini ideje i izvedbe. Sada se izvedbeni nacrti šalju direktno iz računala u strojnu proizvodnju. Posljedica ovakvog načina rada je nestajanje težnje za standardizacijom i okretanje ka varijabilnim sustavima. Unikat i prefabrikat sada imaju istu proizvodnu cijenu, jer stroj ne stvara razliku pri proizvodnji 100 istih ili 100 različitih elemenata. Repetitivni sustavi mjenjaju se nizom diferenciranih elemenata. Varijacija postaje način nadogradnje projekta. Postavlja se pitanje na koji se način može kodirati i generirati takva raznolikost.
U projektu za gradski park Špansko kao osnovu koda za stvaranje varijabilnog sustava koristili smo matematički sustav voronoi. Voronoi dijagram je specifičan način dijeljenja metričke plohe koja je određena udaljenošću objekata na plohi. Svaka točka kontrolira njoj najbliži prostor. Manipulirajući točkama, mijenjamo odnos površina.
Zadatak projekta u Španskom u Zagrebu bio je revitalizirati prostor parka. Prostor koji smo htjeli ostvariti, trebao je imati urbane kvalitete trga i prirodne kvalitete parka. Taj prostor shvatili smo kao niz programiranih polja koja stvaraju prostornu konfiguraciju. Kroz manipulaciju točkama stvorili smo mrežu ili okvir za različite sadržaje.
Dobivenu mrežu unutar koje svaka točka predstavlja jedan sadržaj, programirali smo po jednostavnom pravilu, pazeći na međusobni odnos urbanih, prirodnih i sportskih polja. Uz optimalne mogućnosti koje pruža takva organizacija, sustav se konstantno mijenja, širi i smanjuje, stvarajući specifične mikroambijente. Programski definirana polja funkcioniraju ravnopravno na mjerilu gradskog kvarta, na mjerilu stambenih zgrada te individualnom mjerilu pojedinca.
Prostor između polja formira „infrastrukturnu mrežu“ - komunukaciju kojom se ostvaruje neograničen i slobodan režim korištenja. Sva su polja na istoj visinskoj koti. Mreža između pojedinih polja jednostavnim deformacijama putem izdizanja i upuštanja dodatno definira i nadopunjuje režim korištenja polja. Generiraju se dodatni zajednički sadržaji koji oplemenjuju pripadajuća polja poput trokrakog mosta, autobusne stanice, kavane, WC-a, tribina, stepenica te elemenata rasvjete i urbane opreme. Uz minimalne intervencije stvara se prostor koji se sagledava ne kao dvodimenzionalna ploha parka ili trga, već kao trodimenzionalni prostorno-programski sustav čije se sve tri dimenzije tretiraju ravnopravno.
Dobiveni sustav polja proizlazi iz iste porodice oblika, no konačni oblik svakog polja jedinstven je i drugačiji od ostalih. Time su repetitivni sustavi zamijenjeni nizom diferenciranih prostora. Novonastala prostorna cjelina nudi niz mogućnosti korištenja gdje se međusobnim nadopunjavanjem i ispreplitanjem ostvaruje dinamika supostojanja različitih urbanih aktivnosti čime taj prostor dobiva urbane kvalitete trga i prirodne kvalitete parka.
