Memorijalni spomenik Hvidra

Memorijalni spomenik Hvidra

Kako tretirati prošlost obilježenu stradavanjem i uništenjem kulture i identiteta? Odnos koji se danas prezentira kao ispravan kroz isticanje stanovitih nacionalnih i religijskih simbola te uz naglašavanje herojske komponente, pretežno je politički motiviran. Takav simbol je u trenutku svog javnog ustoličenja u spomeniku uvijek odraz stanovitog sustava vrijednosti koji nikada ne može biti vječan. Uostalom, može li mučna prošlost prihvatiti herojstvo kao svoju jedinu iskaznicu? Smijemo li dopustiti da kolektivna memorija bude izbrisana i zamijenjena adekvatnijom po kriteriju određenih individua? Stoga, u procesu komemoriranja vlastitog sjećanja, ne možemo pristati na formu koja se ponaša kao da ima inherentno značenje, koja nije spremna prihvatiti relativnost tumačenja povijesti, ili na onu koja se nije u stanju prilagoditi vremenu i prostoru.

Memorijalni spomenik Hvidra

Tema projektiranja spomenika ratnim stradavanjima i žrtvama rata se treba orijentirati na oslobađanje teritorija od monumentalnih masivnih skulptura koje samo naglašavaju povijesne događaje. Potrebno je ponuditi slobodan, „transparentan“ prostor lišen suvišne nacionalne i religiozne simbolike koji bi omogućavao odgovorno promišljanje povijesti i kritičko odavanje počasti.

elementi spomenika Hvidra uporaba spomenika Hvidra

Memorijalni spomenici se definiraju kao materijalizacija kolektivne memorije čiji učinci kataliziraju i potiču kolektivno sjećanje. Međutim, forma tzv. tradicionalnog, mimetičkog spomenika pokazuje se oskudna u odnosu prema očuvanju memorije. Takva, tradicionalna memorijalna forma nameće se kao dovršena gesta te fiksnom formom fiksira sjećanje. Proces sjećanja koji je nužno traumatičan, osobito kada je riječ o ratnim stradanjima i patnjama, tradicionalnom spomeničkom formom se zaustavlja, a gledateljeva uloga se svodi na distancirano promatranje. Javlja se potreba za stvaranjem prostora koji će postati osjetilno iskustvo, interakcija za posjetitelja koja izaziva duboke osjećaje i ostvaruje potrebu za promišljanjem.

Memorijalni spomenik Hvidra Slovenska 21 Zagreb

Cilj je redefinirati ideju spomenika kao javnog, simboličkog čina i preobraziti ga u procesualnu, participativnu, pomirujuću formu. Spomenik ratnim invalidima i žrtvama domovinskog rata ne bi se trebao ostvariti samo na temelju materijalnog aspekta, već kao sinteza osobnih sjećanja i misli. Treba naglasiti participativnu ulogu posjetelja u definiranju novog spomenika - antispomenika.

Memorijalni spomenik Hvidra

Koncept predviđa tretiranje čitavog urbanog prostora propisanog natječajem kao spomeničku kategoriju. Cilj je iskoristiti materijal koji služi destrukciji prostora kao gradbeni element novog javnog prostora. Prvenstveno, stvara se ploha koja je ujednačeno popločana 2021 čahurom granate korištene u Domovinskom ratu od kojih je vidljiva samo donja kružna ploha. Naoko beskonačnim nizanjem kružnih profila čahura stvoren je grafizam kojim se izbjegava direktna konotacija sa oružjem. U stvaranju spomenika se javlja mogućnost upisa vlastitog ratnog iskustva donacijom čahure kao ratne uspomene. Osim simboličke funkcije, pojavljuje se financijska i reciklažna iskoristivost takvog materijala kao dijela vojnih resursa.

Memorijalni spomenik Hvidra

Spomenik nije zamišljen kao nepromjenjivi ambijent, već kao promjenjiva kompozicija koja se razumijeva načinom na koji joj prilazimo i u njoj boravimo. Čahure koje čine temelj plohe, karakterizira zlatna boja mjeda koja reflektira svjetlost i odaje dojam svečanosti i uzvišenosti. Diskretni zarezi očituju se kao tektonski pomaci plohe, rasjedi. Na mjestima rascjepa plohe, gustoća položaja čahura se povećava. Otvori svojom pojavnošću evociraju ožiljke koji su obilježili ratne invalide. Međutim, tzv. „rane“ reflektiraju optimizam, budućnost, veličanje života. One se predstavljaju kao segment zelenila, prirode podložne mijenama godišnjih doba. Ploha u svojoj najvišoj točki deformacije definira jasan fokus podizanjem ugla. Fokus nije postavljen u središte, no u presjeku se očituje kao jasan i logičan element, osobito vidljiv iz pješačke pozicije. Svojim maksimalnim uzdizanjem, završni je akcent ritmizacije plohe.